Humus možemo koristiti istovremeno i sa umjetnim mineralnim gnojivima s tim da ako istovremeno koristimo dolazi do djelomičnog slabljenja bio – aktivirajućeg svojstva humusa. Kako bi to izbjegli moramo imati vremenski period od tjedan dana. Prvo bacimo umjetno gnojivo a nakon tjedan dan a humus. To moramo činiti u kišnim periodima ili u međuvremenu dobro zalijevati. Također ga možemo mješati u vodi koja služi kao otapalo sa topivim umjetnim mineralnim gnojivima. Naime humus ima svostvo da na sebe veže otrove te ih optimalno otpušta, tako da su biljke minimalno zatrovane. Dodavanjem humusa od glista u kombinaciji sa umjetnim gnojivom direktno na tlo ima istu funkiciju da na sebe veže otrove te ih optimalno otpušta padanjem kiša i odlaženjem vlage u dublje strojeve pa su podzemne vode minimalno zatrovane. Kao što smo naveli u drugim poglavljima ima vrlo široku primjenu; kod svih biljaka, kompletno u cijelokupnoj poljoprivrednoj eko proizvodnji, kao kod proizvodnje hrane u staklenicima ili plastenicima, kod kalemljenje, možemo ga mješati sa zemljom, tresetom, pjeskom. Popravljanja strukture tla, mikrobiološki mrtvom tlu vraća žovot čineći ga zdravim i plodnim. Koristimo ga kod sjetve, sadnje, presađivanja, prihrane. Njegovom uporabom dobijemo zdravije, lijepše i otpornije biljke (biljke u odličnoj kondiciji otpornije na sve vremenske uvjete i bolesti). Folijarnom upotrebom djeluje kao prihrana i kao zaštitno sredstvo za mnoge biljne bolest te kao repalant za insekte. Dodavanjem tlu koristitimo ga početkom vegetacije, a ako je biljka zahtjevnija i za vrijeme vegetacije, odnosno prije nego što plod počne okrupnjavati i sazrijevati te pred zimu u jesen kod voćaka. Prihrana humusom dodavanjem u tlo se uvijek obavlja u širini krošnje i količinski ovisi o veličini biljke odnosno sadnice ili već odrasle voćke ili ukrasne biljke. Također je važno da znamo otprilike sa kakvim tlom raspolažemo zbog određivanja u kojoj će mo kolićini baciti humus. Biljke koje nisu u posudama već su zasađene na otvorenom i dodavanjem humusa tlu u znatno večim količinama neće naškoditi biljci. Poznato je da voćke koje intezivno gnojimo humusom glista su u odličnoj kondiciji pa daju puno krupnog sočnog i ukusnog ploda sa povečanim udjelom sadržaja C vitamina i plod ostaje duže u sviježem stanju. Grane su zrele pa ne dolazi do pucanja kod opterečenja ploda, a dodavanjem humusa u jesen tlu biljke spremno dočekaju oštru zimu bez oštećenja ili neznatnih oštećenja te im se odgađa cvatnja do nekoliko dana u proljeće što je vrlo bitno zbog zaostalih mrazeva. Zbog svojih svojstava humus od glista kod voćaka ili jagode, zelene salate, rajčica itd. ubrzava procese u vegetaciji pa biljke brže dospijevaju ili plodovi sazrijevaju do nekoliko dana prije što je vrlo bitno za one koji se bave prodajom na tržnicama.
Sjetva, presađivanje i sadnja
Kada pripremimimo polje ili gredicu za sjetvu po površini posipamo jednolično humus glista od 1 – 10 litara po metru kvadratnom ovisi o općem stanju zemljišta (treset, stajnjak, kompost ...). Humus mora biti vlažan te se u površinskom sloju izmješa sa zemljom zatim se obavi sjetva. Nakon obavljene sjetve po mogućnosti obavi se zalijevanje. Na taj način mlade biljčice, sijanci, svojim korjenom odmah dolaze u dodir sa biološko aktivnim tlom i odlično se razvijaju.
Kod presađivanja povrća u jamice ili jarke cijeli korjen treba da bude u dodiru sa humusom. Humus mora biti vlažan potom što prije zagrniti sa zemljom i zaliti vodom. Povrće se stavlja u jamicu malo dublje nego što je bilo do sada zasađeno. Kod presađivanja presadnice moraju biti svježe te se mora izbjeći jako popodnevno sunce i uspjeh je zagarantiran. Presadnica neće pokazati posljedice šoka. Poželjno bi bilo prije presađivanja biljku (presadnicu) namočiti u vodu stavljanjem malo humusa tako da korijen bude dobro namočen i prekriven humusnim slojem par sati.
Sadnja ili presađivanje voćaka treba raditi u jesen nakon prestanka vegetacije jer će biljka spremnije krenuti u novu proljetnu vegetaciju. Poznat je postupak uranjanja korjena sadnice prije sadnje u humusnu kašu (napravljenu od vode i humusa). U toj kaši presadnice mogu biti od nekoliko sati do 1 dan. Slučajno da ostanu i duže neće ništa štetit. Taj postupak se vrši iz više razloga. Radi boljeg kontakta korjena s okolinom i uspješnijeg ukorjenjivanja. Humus ne sadrži patogene bakterije i gljivice koje bi štetile korjenu i izazvale razne zaraze te daljnje oboljevanje korjena. Sadrži korisne komponente u većim koncentracijama pogodnim za biljku, bogat je hranjivim topivima tvarima također u pogodnoj koncenraciji. Ima biološki prihvatljivu kiselost (pH), sadrži fitohormone (faktor rasta) koji ubrzavaju stvaranje kalusa (zacijeljivanje rana) na oštećenim mjestima te razvoj novoga korijena. Sadnica se polaže u rupu tako da joj je korjen u humusu te se zatrpava mješavinom zemlje i humusa od glista u omjeru od 10 - 30% . Dobro se nagazi da se tlo zbije i potom zalije. Vrat korjena sadnice mora biti ukopan kao što je bio i u rasadniku. Humus glista se upotrebljava i kasnije za obogaćivanje i aktiviranje tla tako da se plitko ukopa u vlažno tlo u širini krošnje nakon proljetne obrade i osnovne gnojidbe. Tako je najbolji kemijski i mikrobiološki učinak. Još bolji učinak je ako koristimo malčiranje (zastiranje) tla travom, slamom, piljevinom. Nije nužno da se izmješa sa tlom, ako nismo u mogućnosti. Možemo ga i bacati po površini tla kao kod travnjaka ali poželjno je to raditi u kišnim periodima ili uz zalijevanje ili prskanje od nekoliko dana jer sa njegovim sušenjem dolazi do slabljenja ili opadanja njegove vrjednosti. Količina davanja humusa kod prihrane voćaka ovisi o veliči voćke i kvaliteti tla. Mlade do 4 god. oko 5L i više, iznad 4 god. 10L - 20L i više. (to su okvirne količine, prekomjernim davanjem nećemo naštetiti voćki – biljci ili je ugroziti).
Ista primjena je i kod svih ostalih biljaka osim kod lončanica (biljke u posudama). Kod sadnje cvijeća u posudama kako bi dao lijep izgled i dugotrajnu cvatnju dovoljno ga je do 15% pomješati sa smjesama za cvijeće. Naime usljed zaljevanja i vlage pošto je organska tvar i služi kao hrana biljkama nakon određenog vremena nestaje pa se smanjuje volumen supstrata u loncu. Cvijeće je sa većim grmovima, intezivnije se razvija, daje više pupova, cvijetovi su intezivnije boje i dulje cvijetaju.
Prihranu posađenog cvijeće u posudama, ako nemamo potrebu vaditi odnosno presađivati u veću posudu, također dodajemo humus oko 10 - 15% na veličinu lonca ili posude u površinskom sloju te ga malo ukopamo ili izmješamo u površinsok djelu te zalijemo. Druga mogućnost je da napravimo humusni čaj i s njim vršimo zalijevanje, a možemo i kod sobnog cvijeća obaviti umivanje lista (brisanjem mekom krpom uz prethodno namakanje u humusni čaj).
